Sarajevo je Vijećnicu pretvorilo u “svadbeni salon”

0
322
Vijećnica mora ponovo postati mjesto kulturnog životaAnadolija

Činjenica da je sarajevska gradska Vijećnica danas prazan prostor mnoge, koji se sjećaju njene uloge u prijeratnom životu grada, ljuti i provocira, a sporost s kojom se rješava spor između gradske uprave i Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH oko toga ko je vlasnik i posjednik objekta primjer je načina na koji se državne institucije odnose prema najvrednijem kulturnom blagu koje zemlja posjeduje.

Nezadovoljstvo građana načinom na koji gradska uprava koristi prostor Vijećnice kuluminiralo je zahtjevom koji je izrazila neformalna grupa građana „Jedan grad, jedna borba“ koji traže od „gradskih otaca“ da, ako ništa, barem jednu prostoriju oslobode kako bi se u nju smjestila narodna čitaonioca koja bi bila otvorena za sve građane Sarajeva. Članica grupe Selma Asotić kaže da svi oni koji pričaju o sarajevskoj Vijećnici kao simbolu grada moraju biti svjesni da je to simbol koji podrazumijeva da je u njemu pohranjeno znanje i pamćenje ove zemlje i baš zato što je u zgradi bila smještena biblioteka Vijećnica je spaljena polovinom 1992. godine.

„Poenta sa Vijećnicom je da svi, od gradonačelnika do intelektualaca i političara, naglašavaju da je to simbol Sarajeva. I ona jeste bila nekada simbol Sarajeva kao biblioteka i bila je simbol Sarajeva zbog knjiga koje su bile unutra. Bila je simbol Sarajeva što je omogućila građanima i građankama da se sažive sa tom institucijom. Dala je neku ulugu u životu  i gradu i njenim građanima. 1992. kada je zapaljena nije zapaljena kao administrativno sjedište ili kao zgrada koju je izgradila jedna kolonijalna sila nego je zapaljena kao biblioteka. Ljudi koji su ginuli spašavajući Vijećnicu ginuli su spašavajući knjige u Vijećnici i to je taj simbolički kapital koji Vijećnica ima. Kada se kaže da je Vijećnica simbol Sarajeva može biti samo u tom smislu“.

„Vijećnica je pusta i prazna“

Ono što je nedopustivo objašnjava Asotić jeste način na koji se danas upravlja prostorom Vijećnice. Zgrada više nije zborno mjesto kulturnog i intelektualnog života grada već je pretvorena u običan komercijalni prostor. Pored toga, prostor je prazan od bilo kakvih kulturnih sadržaja, a u želji da je što više komercijalno iskoriste gradski oci su je pretvorili u svojevrstan „svadbeni salon“.

„Naravno u Vijećnici nemate šta raditi osim ako ne iskeširate hiljade maraka da iznajmite prostor. Vijećnica je pusta i prazna. I kada platite kartu i uđete u Vijećnicu uđete u prazan prostor. Unutra nema ničega. Gomila prostorija je zaključana. Gradska uprava Vijećnicu trenutno koristi kao prostor za iznajmljivanje, kao neki svadbeni salon i pri tome ostvaruje protupravnu korist, jer je gradska uprava tu uzurpator i pravo korištenja zgrade ima Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH“, jasna je Asotić.

Iako je decenijama bila prepoznatljiva kao mjesto u kojem se nalazila biblioteka Vijećnicom danas gospodari gradska uprava Sarajeva iako formalno i pravno niti su vlasnici zgrade niti im je ona posebnim dokumentom dodjeljena na korištenje, kaže Bedita Islamović iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH.

Vijećnica je spaljena zato što je bila biblioteka, odnosno mjesto na kojem je skupljano znanje jedne kulture, a to što gradska uprava taj prostor koristi kao prostor za iznajmljivanje svakome ko ima novaca da plati zakupninu posebno je iritantno.

Spaljena zato što je biblioteka

„Biblioteka je vatrom i granatama 1992. godine istjerana iz Vijećnice i mi želimo da se biblioteka tamo vrati. To je sada prazna ljuštura u kojem se s vremena na vrijeme održi neko vjenčanje i to je sada kao jedan svadbeni salon. Komercijalizirana je zgrada, a da ne govorim da je po zemljišnim knjigama vlasnik prostora država, a Nacionalna i univerzitetska biblioteka je jedina upisana kao korisnik tog prostora. A biblioteka nema niti kvadratnog centimetra useljenog unutra. I pored naših nastojanja da se obratimo gradskim ocima i gradskim vlastima s pitanjem koji je to dio vijećnice predviđen za Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku nikada nismo dobili nikakav odgovor. Svjesno se ide na to da se zadrži status quo i da se taj lelelepni prostor zadrži za gradsku upravu koja se tu sastane samo s vremena na vrijeme. Mi iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke istrajat ćemo na tome da se  biblioteka treba da vratiti u Vijećnicu“.

I profesor historije umjetnosti sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu Senadin Musabegović smatra da bi Vijećnica ponovo trebala biti prostor u kojem će biti smještena biblioteka. Njena zanimljiva i bogata historija adaptabilna je sa simbolikom koju posljednjih više od pola stoljeća ima.

Simbol kolonijalne moći

U vrijeme kada je izgrađena zgrada Vijećnice je odudarala od ambijenta u koji je postavljena, a njen pseudo – maurski stil gradnje trebao je orijentalnoj sredini Sarajeva reprezentirati moć Austro-Ugarske monarhije, kolonijalne sile koja je zagospodarila Bosnom i Hercegovinom.

Vremenom je zgrada, koja je u silueti grada stršila svojom „glomaznošću“, postala prepoznatljiv simbol grada. U vrijeme kada je izgrađena Vijećnica je bila nešto novo i drugačije, pojašnjava Musabegović, za kojeg nema dileme da bi zgrada opet trebala postati dom biblioteke.

„Naime devedesetih kada se spalila Vijećnica je bila simbol biblioteke i nauke. Mnogi su naučnici bili šokirani činjenicom da se biblioteke spaljuju. Biblioteka je simbol kozmopolitske povezanosti, kulturološke povezanosti raznih naroda, otvaranja znanja kroz jednu sveopštu knjigu kako je govorio Borges. Sama biblioteka sadrži u sebi beskrajni kozmopolitski labirint koji obuhvata sve“.

U vremenu kada je znanje devalvirano i kada je kultura čitanja gotovo uništena povratak biblioteke u zgradu Vijećnice ima veći značaj od samog povratka institucije u zgradu koju je pola stoljeća koristila. Musabegović u povratku biblioteke u zgradu Vijećnice vidi jednu mnogo širu i izgrađeniju simboliku.

„Ne treba se odustati od toga da Vijećnica treba biti jedna vrsta kulturnog događaja. Ona sada nekim uslovima ne zadovoljava za smještaj biblioteke, ali u gradu u kojem ne postoji neka značajna biblioteka upravo je stoga dužnost Vijećnice da povrati dignitet, koji je knjiga izgubila. A knjiga znači javni prostor. Podsjetio bih da je Kunelis koji je napravio instalaciju u Vijećnici napravio svoje djelo upravo od spaljenih knjiga popunjavajući šupljine i rupe prostora. Knjiga bi trebala biti nešto što povezuje Vijećnicu sa gradom i povezuje Sarajevo sa ostatkom svijeta“.

Šutnja gradonačelnika Skake

Zašto se Vijećnica komercijalizira i koristi kao prostor za iznajmljivanje pitanja su koja je Al Jazeera pokušala postaviti novoizabranom gradonačelniku Sarajeva Abdulahu Skaki, ili bilo kojoj drugoj osobi koja se u gradskoj administraciji bavi upravljanjem Vijećnicom, ali sva nastojanja da dobijemo bilo kakav komentar ostala su uzaludna.

Uporna tišina kojom u gradskoj upravi izbjegavaju razgovarati o „problemu Vijećnice“ još više daje važnosti mnogobrojnim kritikama iz kojih je nedvosmisleno jasno da se Vijećnicom upravlja loše i da njome upravljaju ljudi koji na to nemaju pravo. Sagovornici Al Jazeere kažu da su svi njihovi napori da uspostave dijalog sa gradskom upravom propali i to je razlog zašto sumnjaju da će u nekom razumnom i doglednom vremenu Vijećnici biti vraćena njena istinska funkcija.

OSTAVITI ODGOVOR